Novosti


Mirno okupljanje povodom Međunarodnog dana nenasilja

objavio 2. lis 2017. 04:01 Vjernici za mir

Povodom Međunarodnog dana nenasilja, Vjernici za mir će organizirati uličnu akciju 1.oktobra 2017.godine, pod motom „Naša šutnja vrišti“ u više gradova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji, u isto vrijeme od 12:00 do 13:00 sati.

Sam Dan nenasilja se obilježava 2.oktobra, te je odlučeno nakon mirovne konferencije „Re:Akcija – vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije“ održanoj u Lužnicama, u martu 2017., da vjernici za mir nastavljaju dizati glas protiv nacionalizma i ksenofobije. Povoda, na žalost, ima na pretek. Odgovornost vjernika za mir je tim veća jer se nacionalizam i populizam nerijetko povezuju i opravdavaju vjerničkim identitetima.

Plan akcije je da vjernici za mir stanu u „krug koji vrišti“, te osim šutnjom, javno izraze svoj stav za nenasilje, dijalog i uključivost dijeleći proglas sa konferencije u Lužnici i razgovarajući sa građanima i građankama po završetku šutnje. 

Iz medija:

Erklärung

objavio 22. tra 2017. 01:02 Vjernici za mir

"Proglas vjernika i vjernica za mir" na njemačkom jeziku

Die Konferenz ‘Re:Aktion – Gläubige für den Frieden in Zeiten von Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit’ fand vom 30. März bis 2. April 2017 in Lužnica, einem Zentrum für geistliche Erneuerung nahe Zagreb statt. Mehr als 70 Teilnehmende aus Bosnien und Herzegowina, Kroatien, Kosovo, Montenegro, Serbien, Mazedonien. Muslime, Christen und Christinnen verschiedener Denominationen wie auch nichtgläubige Humanisten nahmen teil. 

Wir, die Gläubigen für den Frieden, nehmen wahr, dass es in unseren Glaubensgemeinschaften und Gesellschaften eine zunehmende Tendenz zu Intoleranz, Ausgrenzung und Hass sowohl aufeinander, als auch andere ethnische und religiöse Gruppen sowie auch Ausländer bzw. Flüchtlinge gibt. Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit sind zwei Formen von Gewalt, die oft mit der eigenen Zugehörigkeit zu einer Glaubensgemeinschaft und religiösen Tradition gerechtfertigt werden: Dann ist es Aufgabe aller Gläubigen, darauf zu antworten. 

Wir, die Teilnehmenden der Konferenz ‘Re-Aktion - Gläubige für den Frieden in Zeiten von Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit‘ erklären einander und der Öffentlichkeit, dass  wir davon überzeugt sind, dass jede Rechtfertigung von Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit, die sich auf Glauben oder religiöse Tradition beruft, zutiefst falsch und inakzeptabel ist. 

Friedensförderung auf der Basis von gleichen Rechten und dem Wert jedes Individuums erfordert ein dauerhaftes Ringen um Freiheit und Gerechtigkeit, die zentrale Botschaften in den Heiligen Schriften all unserer Religionen sind. Unsere Glaubensgemeinschaften und Kirchen widerlegen jede Rechtfertigung nationaler Überlegenheit, des Hasses auf Menschen oder Gruppen anderer Identität und weisen jegliche Versuche zurück, Furcht vor Anderen, von uns unterschiedenen Menschen auszulösen. 

Die Grundaussage unserer Glaubensüberzeugungen drückt sich in Gottes Zusage aus: Fürchte dich nicht!  Um diesem Auftrag treu zu bleiben, wenden wir uns an die Hierarchien und leitenden Geistlichen der Glaubensgemeinschaften und Kirchen und bitten sie, Abstand zu halten von jedem Versuch, Glaube und Religion mit religiöser Intoleranz, Hass oder Furcht vor Anderen in Verbindung zu bringen. Ebenso unterstreichen wir unsere individuelle persönliche Verantwortung eine Kultur des positiven Friedens, die weit mehr ist als die Abwesenheit von Krieg, in unserer örtlichen wie der weiteren Gemeinschaft  auszubilden.                                                                                
Wir teilen unseren Glauben an Gott und unser Vertrauen in die Bedeutung und Notwendigkeit des Beitrages jeder einzelnen Person um Frieden in der Gesellschaft zu erreichen – im Gegensatz zu der vorherrschenden Praxis der direkten, institutionellen und kulturellen Gewalt. Dieser Weg ist nicht einfach. Insbesondere, da uns die Geschichte als ein Kontinuum von Gewalt dargestellt wird. Gewalt und Aggression beherrschen unsere täglichen Nachrichten. Da mögen Schritte zur Friedensförderung vergeblich und utopisch scheinen. Dennoch möchten wir einander und alle Menschen ermutigen, nicht abzulassen von einem beständigen Eintreten für Frieden und gewaltfreien Widerstand gegen Gewalt, Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit. 
 
In einer Demokratie sind jede Bürgerin und jeder Bürger für ihren Staat und die Geschehnisse in ihrem oder seiner Gesellschaft und Land verantwortlich. Statt unseren leitenden Geistlichen allein die Botschaften und Aktionen im Namen je ihrer Glaubensgemeinschaften und Kirchen zu überlassen, laden wir jedes einzelne Individuum ein, seine/ihre eigene Macht wahrzunehmen und ihre eigene Verantwortung für die Friedensförderung zu übernehmen. 
  
Unser Motto lautet: Indem wir Frieden fördern, loben wir Gott. 

Beschlossen von den Teilnehmenden der Konferenz: ‘Re:Aktion – Gläubige für den Frieden in Zeiten von Nationalismus und Fremdenfeindlichkeit’ 

Declaration by believers for peace conference participants

objavio 7. tra 2017. 04:23 Vjernici za mir

Declaration

 The conference ”Re: Action – believers for peace in time of nationalism and xenophobia” was held in Lužnica, a centre for spiritual renewal, near Zagreb, from 30th March to 2nd April 2017. There were more than 70 participants from Bosnia and Herzegovina, Croatia, Kosovo, Montenegro, Serbia, Macedonia; Muslims and Christians of various denominations, as well as agnostic humanists. 

We, believers for peace, notice that in our faith communities and societies there is a growing tendency of intolerance, exclusion and  hatred towards each other, other ethnic and religious groups, and also foreigners - refugees. Nationalism and xenophobia are two forms of violence that are often justified by one’s affiliation to faith community and religious tradition: then it becomes the business of all believers to respond to them.

We, participants of the conference, ”Re: Action - believers for peace in time of nationalism and xenophobia” firstly want to declare to each other and to the public that we are convinced that any justification of xenophobia and nationalism by faith arguments or religious traditions is profoundly wrong and unacceptable.

Peacebuilding, on the basis of equal rights and the worth of each individual requires a constant search for freedom and justice, which are the main messages of the Holy Scriptures in all our religions. Our faith communities and churches denies the validity of any national supremacy and hatred towards people of other identity groups and repudiates provoking fear from other and different people.

The basic message of our faiths is expressed in God’s exhortation: ”Do not be afraid”. Staying true to that calling we appeal to the hierarchies and the faith leaders of religious communities and churches to stay away from any attempt to connect faith and religion to nationalist intolerance, hatred or fear of others. At the same time we emphasise our individual personal responsibility to build a culture of positive peace, in our more local and wider communities, which is much more than a mere absence of war.

We share our faith in God and our belief in the importance and the necessity of the personal contribution of every person to achieve peace in society versus the prevalent practices of direct, institutional and cultural violence. This path is not easy. Moreover, in the version of history that is presented to us as a continuum of violence, for instance violence and aggression dominate our daily news, so the effort of peacebuilding may seem futile and utopian. Hence we want to encourage one another and everyone not to cease from a constant advocacy for peace and nonviolent resistance to violence, nationalism and xenophobia.

In democracy every citizen is responsible for the state and events of his or her society and country. Instead of having only our faith leaders articulating the messages and actions of their own faith community and church, we invite each individual to recognize their own power and to take on their own responsibility for peacebuilding.

Our moto is: ”By building peace we glorify God!”

Agreed by the participants of the conference: ”Re: Action – believers for peace in time of nationalism and xenophobia”

 

Proglas vjernika i vjernica za mir

objavio 5. tra 2017. 00:26 Vjernici za mir   [ ažurirano 5. tra 2017. 00:33 ]

Konferencija pod naslovom "Re:Akcija – vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije“ održana je u Duhovnom centru Lužnica kraj Zagreba od 30. ožujka/marta do 2. travnja/aprila 2017. godine. Sudjelovalo je više od 70 sudionica i sudionika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Srbije; muslimana, kršćana raznih denominacija te humanista agnostičkih svjetonazora.

Mi, vjernice i vjernici za mir, opažamo u svojim sredinama, vjerskim i društvenim zajednicama, porast netrpeljivosti, isključivosti, mržnje jednih prema drugima, drugim narodima, religijama, kao i prema strancima u liku izbjeglica. Nacionalizam i ksenofobija su dva oblika nasilja koji se nerijetko opravdavaju pripadnošću religijskim zajednicama i vjerskom tradicijom, što se osobito tiče svih vjernika.

Mi, sudionice i sudionici konferencije "Re:Akcija – vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije", u prvom redu želimo jedni drugima i čitavoj javnosti, glasno i jasno izreći svoje uvjerenje da je bilo kakvo opravdavanje ksenofobije i nacionalizma vjerskim razlozima ili religijskim tradicijama duboko neispravno i neprihvatljivo.

Izgradnja mira, na temelju pune ravnopravnosti i vrijednosti svake osobe, u neprestanom traženju slobode i pravednosti, glavne su poruke svetih knjiga naših religija. Vjerska učenja isključuju bilo kakvo uzdizanje jedne nacije nad drugom, svaku mržnju prema pripadnicima drugih identitetskih zajednica te izazivanje straha od drugih i drugačijih ljudi.

Temeljna poruka naših vjera izražena je u pozivu: "Ne bojte se!". Vjerni tom pozivu, apeliramo da se hijerarhijski predvodnici naših vjerskih zajednica i crkava klone bilo kakvog povezivanja vjere i religije sa širenjem nacionalističke netrpeljivosti, mržnje i straha od drugih. Istodobno, ističemo osobnu odgovornost svakog od nas u izgradnji kulture pozitivnog mira, koji je mnogo više od pukog odsustva rata, u vlastitim užim i širim zajednicama.

Dijeleći međusobno vjeru u Boga, dijelimo i vjeru u važnost i nužnost osobnog doprinosa svakog čovjeka u postizanju i izgradnji mira, nasuprot različitim praksama izravnog, institucionalnog i kulturnog nasilja. Taj put nije lagan. Štoviše, u povijesti, koja nam se prikazuje kao kontinuitet nasilja te u današnjem svijetu kojim dominiraju vijesti o svakodnevnom nasilju i agresiji, trud oko izgradnje mira može se učiniti uzaludan i utopijski. Utoliko više hrabrimo jedni druge i sve ljude da ne posustanu u neprestanom zauzimanju za mir i nenasilno suzbijanje nasilja, nacionalizma i ksenofobije.

U demokraciji svaki građanin i građanka snosi odgovornost za stanje i zbivanja u društvenoj i državnoj zajednici kojoj pripada. Umjesto da prepustimo isključivo vjerskim vođama artikuliranje poruka i akcija vlastite vjerske zajednice i crkve, pozivamo svaku osobu da spozna vlastitu snagu i preuzme odgovornost za izgradnju mira.

Naša misao vodilja glasi: "Gradeći mir, slavimo Boga!"

Sudionice i sudionici konferencije „Re:Akcija - vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije“

Konferencija „Re: Akcija – Vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije“

objavio 18. sij 2017. 13:34 Vjernici za mir   [ ažurirano 23. velj 2017. 04:02 ]

https://sites.google.com/a/vjernicizamir.org/novo/in-the-news/konferencijareakcijavjernicizamiruvremenunacionalizmaiksenofobije/Letak.pdf?attredirects=0&d=1
Inicijativa 
Vjernici za mir organizira 4. Regionalnu međuvjerničku konferenciju „Gradeći mir, slavimo Boga“ u Duhovno – obrazovnom centru Marijin dvor Lužnica (http://www.luznica.com) kraj Zagreba (Republika Hrvatska) od 30. ožujka/marta do 2. travnja/aprila 2017. Konferencija okuplja vjernike i vjernice abrahamskih tradicija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Srbije oko teme „Re: Akcija – Vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije“.


Zanima nas na ovoj konferenciji nakon analize problema nacionalizma i ksenofobije, koji, po našem shvaćanju, ugrožavaju srž kršćanstva i islama, podijeliti teološke sadržaje koji će nas osnažiti za nenasilan otpor mržnji, netrpeljivosti i isključivanju. Konferencija okuplja vjernike i vjernice koji/e prepoznaju šansu za mir i nenasilje u poticajima svoje vjere i svjesni su opasnosti koju predstavljaju religijski fundamentalizmi. 


Cilj naše konferencije je podjednako informacija i formacija sudionica i sudionika kao i inspiracija za nenasilno djelovanje u izgradnji mira. Konferencija promovira interaktivan pristup temi, rad u malim grupama, radioničarski rad na srodnim podtemama kao i strukturirane načine upoznavanja drugih tradicija poput metode žive biblioteke. Ove aktivnosti na poseban način obogaćuju doprinosi uvodničara /ki koji teorijski promišljaju i istodobno svjedoče vrijednosti o kojima govore. Svoj doprinos kao uvodničara i uvodničarki su na našu veliku radost potvrdili  fra Mile Babić, dr. Jadranka Brnčić,  prof. dr. Nerzuk Ćurak, hafiz Sulejman Bugari i iguman Danilo Pavlović. Njihovim izlaganjima pridružuju se kao uvodničarke i članice organizacijskog tima Azra Ibrahimović i Ana Raffai. 


Ako vam je stalo da se:

  • upoznate i povežete s osobama i organizacijama koje promiču nenasilje i međuvjernički dijalog 
  • podržavate i širite djelovanje vjernika/ca za mir radi izgradnje pravednijeg društva
  • produbite temu nenasilnog djelovanja u odupiranju nacionalizmu i ksenofobiji


i ukoliko možete sudjelovati na cijelom programu, pozivamo vas da se prijavite na ovu konferenciju. 


Rok prijave je: 1. mart / ožujak  2017.  


Prijavni formular se nalazi u linku ovog pisma. Molimo vas da iscrpno odgovorite na pitanja iz upitnika jer prema njima izabiremo sudionike/ce. 

Ukoliko trebate dodatne informacije obratite nam se  e-mailom: info@vjernicizamir.org odnosno na faks/tel. RAND-a 00385 1 205 86 96  ili mobitel  +385 95 902 98 59.  


U ime organizacijskog odbora Vjernika za mir

Mr. sc. Amra Pandžo i dr.sc. Ana M. Raffai


Sarajevo/Zagreb, 16. januara/siječnja 2017.


Link za prijavnicu:https://goo.gl/hPwSn9


Za prijavnicu - dnevni gosti https://goo.gl/ScB31t

Rimska konferencija - revalorizacija nenasilja

objavio 29. tra 2016. 01:34 Vjernici za mir

Treba li čovjek biti ateist pa da jasno vidi da nuklearno oružje nije kompatibilno s evanđeljem i katoličkom vjerom? Treba li biti agnostik pa da shvati da je svaki rat pogreška, da je laž jer razara ono što tvrdi da brani?

To su neke od provokativnih rečenica koje su se mogle čuti na Rimskoj konferenciji „Nenasilje i pravedan mir: doprinosi katoličkom razumijevanju i opredjeljenju za nenasilje“ koju su od 11.-13. travnja 2016. organizirali Papinsko vijeće za pravdu i mir Justitia et Pax i Međunarodni katolički pokret Pax Christi. Konferencija je okupila stotinjak sudionika i sudionica iz cijelog svijeta, žena podjednako kao i muškaraca, većinom praktično uključenih u izgradnju mira i zalaganje za ljudska prava. No osim bogatog aktivističkog iskustva sudionike i sudionice konferencije krasi i zavidna razina teorijske potkovanosti na području mirovne teorije, organizacije i obrazovanja. Na konferenciji su sudjelovali i renomirani stručnjaci za nenasilje poput filozofa Jeana Marie Mullera iz Francuske ili jedna od autorica najzanimljivijeg novijeg istraživanja o efikasnosti nenasilnog djelovanja Maria J. Stephan iz SAD-a. Članovi Justitia et Pax, klerici, svećenici i biskupi na razini institucije Crkve su važni za promociju nenasilnih strategija u djelovanju Katoličke crkve. Posebno bih istakla biskupa Bettazzia, koji kao jedan od posljednjih živućih biskupa s Drugog vatikanskog sabora pronosi duh tog sabora. Iz Hrvatske su na konferenciji sudjelovale Katarina Kruhonja  iz Osijeka i Ana Raffai iz Zagreba.

Najvažniji zaključci s ove konferencije sažeti su u rezoluciji čiji tekst se može naći na stranicama RAND-a. Nenasilje, za koje se rezolucija zalaže, treba „reaktivirati“ u djelovanju Katoličke crkve, ono nije inovacija nego vraćanje na izvor – iskustvo Prve crkve. Pretpostavka tog vraćanja je napuštanje koncepta „pravednog rata“ koji nije ostvario svoju svrhu da kontrolira rat, već ga je, upravo suprotno, često legitimirao. Nije to prvi učiteljski glas o nenasilju. Prvi papa koji je nenasilje istakao kao evanđeosku opciju bio je Benedikt XVI koji je 20. veljače 2007. izjavio da je evanđelje Magna carta nenasilja. 

Kojeg nenasilje? Sudionici/e ove konferencije zastupaju dva temeljna aspekta nenasilja: nenasilja pod vidom izgradnje odnosa i povjerenja i nenasilja koje je borba, koje provocira sukob kao način otpora nepravdi.

Mnogi sudionici, posebno svećenici i laici iz Afrike, koji žive desetljećima u neposrednom dodiru s nasiljem, naglašavali su koliko je važno graditi povjerenje i na dijalogu temeljiti nenasilne strategije. Potresno je slušati žrtve otmica da zagovaraju izgradnju povjerenja prema svakome, uključujući i prema svojim otmičarima. Svjedoče da ih je iz stanja životne ugroženosti izbavio upravo stav ljubavi za neprijatelja, koju su umjeli izraziti vodeći se primjerom Isusove ljudskosti. Umjeli su pokazati da sve ljude, uključujući i otmičare, smatraju svojom braćom, kao biskup jedan sudionik ih je nazvao svojim sinovima. Ttaj stav je izmamio ljudskost u njegovim otmičarima. Jednako tako su naglasili da ih je vodilo uvjerenje da među protivnicima ima pojedinaca spremnih na dijalog. Treba svaki put pokušati dijalog, koji često ne započinje s vođama  nego sa ženama ili sa žrtvama nasilja.

S druge strane, dio sudionika konferencije je isticao da je nenasilje više od odbijanja da se ne ubije i da sama osuda rata rat ne dokida. Nenasilje je alternativna strategija borbe protiv nepravde, strategija otpora i treba pružiti metode djelovanja. Dijalog često nije moguć u kontekstu društvene nepravde. Treba konstruirati sukob, pritisak kojem je cilj dijalog i pregovaranje. Nije dobro ograničiti se samo na dijalog, jednako tako je i pritisak sredstvo nenasilja.

Jedan od koraka koji uvodi u ostvarenje nenasilne alternative svakako je jasan prekid s konceptom pravednog rata. Na konferenciji je predloženo da se odustane od korištenja samog pojma „pravedan rat“ i da se razmisli o većoj zastupljenosti pojma nenasilje u obrazovanju. Istaknuto je značenje samog obrazovanja, posebno vjerskog odgoja za promociju nenasilja, no isto tako naglašeno da edukaciju treba pratiti nenasilna akcija, strategija djelovanja koja osim već spomenutog kreiranja sukoba uključuje civilnu neposlušnost radi postizanja ravnoteže snaga kao temeljne pretpostavke dijaloga. Konačno, potrebno je za implementaciju nenasilja ponuditi modele koji pokazuju da je strategija već negdje i  ostvarena.

Svijet je spreman čuti alternativu nenasilja, smatra Muller. Istraživanje Mariae J. Stephan pokazuje da je nenasilje strategija efikasnog djelovanja. Kao ključnu osobinu nenasilne strategije Maria J. Stephan je istakla  načelo participativnosti sviju u postizanju promjene. Pitanje vodilja u nenasilnom djelovanju glasi: Kakve osobe želimo postati nakon svog djelovanja? Cilj nenasilnog otpora nepravdi je probuditi ljudskost u svakom biću oslanjajući se na činjenicu da svako ljudsko biće traži da ga se vidi, čuje, voli. Praksa pokazuje da susret na temelju Isusove ljudskosti rezultira promjenom. Zagovornice i zagovornici nenasilja istaknuli su da je nenasilje svaki put izbor koji pak govori o tome tko je Bog u koga vjerujemo. Je li to Dieu des armees, ili je Dieu desarme (francuski se jednako čita, a znači Bog vojski ili razoružani Bog) kako u šali Muller skicira kao ortografsku pogrešku zbrku oko dopuštanja nasilja u kršćanskom kontekstu. Njegova teza vezana uz islam (on spominje sirijskog mislioca, J.Saida kao važnog sugovornika o nenasilju iz islamskog konteksta) glasi: valja promijeniti smjer abrogacije s obzirom na vrijeme nastanka svetog teksta,  budući da u islamskom tumačenju važnosti teksta vrijedi načelo prema kojem mlađi dijelovi Kur'ana imaju veću težinu od starijih. To načelo je nepovoljno za promociju nenasilja jer stariji kuranski tekstovi, koji su u pravilu skloniji nenasilnim strategijama djelovanja, bivaju zagušeni novijim tekstovima. Što se tiče kršćanske tradicije, valja prema Mulleru jasno prekinuti s tradicijom starozavjetnih tekstova kojima nije strano nasilje i s Bogom kao vrhovnim vojskovođom izabranog naroda.

Praksa društvenog djelovanja traži nove teologije i nove mirovne koncepte. Nova istraživanja zagovaraju napuštanje koncepta R2P (moralne obaveze, odgovornosti za obranu žrtve nasilja) jer preferiraju koncept asistencije, praćenja, prisutnosti uz žrtve da bi žrtve same rasle i osnažile se za otpor. Taj pristup potvrđuje iskustvo mirovnog aktivizma u kontekstu ekstremnog nasilja poput onog u Meksiku i Kolumbiji. Premda su razmjeri tih nasilja nezamislivo strašni, žrtve nasilja vide izlaz u nenasilnom otporu upravo zato što žele samo jedno, a to je zaustavljanje nasilja, nedvosmisleno i radikalno. Kolumbijanski isusovac Francesco tako objašnjava da usprkos masakra koji preživljavaju članovi njegove mirovne grupe, uspijeva uvjeriti svoje suborkinje i suborce da ustraju u nenasilnom otporu.

Snaga ove konferencije po našem sudu primarno su njeni sudionici/ce koji djeluju odlučno u izgradnji mira i okupili su se mijenjati paradigmu svoje moćne Crkve: od pravednog rata prema aktivnom nenasilju. Svojim aktivističkim entuzijazmom za nenasilje oni nastoje „zaraziti“ katolike širom svijeta. Tekst rezolucije ove konferencije je u tu svrhu konkretno, sredstvo djelovanja, povod za razgovore poglavito s institucionalnim dijelom Katoličke crkve. Očekujemo iz tih razgovora nenasilno iskustvo, bilo u obliku sukoba i protivljenja poruci konferencije ili na način izgradnje odnosa i razvijanja dijaloga.

Ana Raffai, RAND i inicijativa Vjernici za mir

Grupa Vjernici za mir: koliko religioznog podnosi sekularni javni prostor?

objavio 3. ožu 2016. 11:55 Vjernici za mir   [ ažurirano 3. ožu 2016. 12:02 ]

Grupa Vjernici za mir sastala se prošli vikend od 26. – 28. veljače/februara u Sesvetama u udruzi RAND. Ovo je njeno redovno sastajanje na kojem je jedan dio vremena bio posvećen tematskom diskutiranju aktualnih društveno političkih pitanja, a drugi planiranju aktivnosti. Ovaj put se tematska diskusija vodila oko pitanja sukoba u društvu pokrenutih temom koliko religioznog podnosi sekularni javni prostor. U Bosni i Hercegovini to je pitanje kako da pokrivene žene, vjernice mogu obavljati svoj profesionalni posao sutkinja u Hrvatskoj je to pitanje kako da jedna velika Crkva, Katolička crkva zauzima primjereno mjesto u pluralističkom društvu. Diskusija u grupi je slijedom različitih konteksta bila slojevita i žustra. Dilema religioznog u javnom prostoru pluralističkog društva nije jednostavno pitanje, mada svi članovi ove grupe smatraju da je sekularno društvo ono kojem težimo. Ostaje ipak pitanje koji model sekularnog društva i kako stvoriti prostore diskusije u javnosti oslobođene ostrašćenosti kako bi mudrost obogatila naše odluke, a pravednost osigurala trajni miroljubiv suživot. Jer koliko god bilo očito da sutkinjama de facto priječe da to budu, bez obzira na njihovu stručnost, ako se od njih traži da se odreknu bitnih obilježja svoje religioznosti, toliko je zastrašujuće pratiti seksističke nastupe s pozicija religijskih predstavnika kao što je to primjer imama koji zagovara discipliniranje žena točnije traži od njihovih muževa da ih s radošću udaraju i tako usmjeravaju u ponašanju kakav on smatra da je ispravan. 

Kao grupa nismo se usuglasili u jednom stavu, ali smo se slušali i uspjeli zaključiti da su nam konteksti u društvima u kojim djelujemo različiti te o toj razlici treba voditi računa. Također smatramo da kao grupa Vjernici za mir možemo djelovati na izgradnji povjerenja i njegovanju komunikacije i to nadasve time što omogućujemo susret pripadnika/ca različitih tradicija te što njegujemo samokritičnost prema sebi i svojim zajednicama. Kao grupa protivimo se diskriminaciji vjernica u primjeru bosanskohercegovačkih službenica pravosudnog sustava kao i diskriminaciji u ime religije u primjeru spomenutog palestinskog imama. 

Druga zanimljiva tema ovog sastanka bilo je pitanje kako vidljivije okupljati saveznike deklaracije Vjernika za mir, budući da potpisnici/e deklaracije kao i oni kojima se sama ideja sviđa javljaju želju da budu s nama povezani, da budu informirani više nego li je samo jednom u dvije godine na konferenciji. U tu svrhu smo ponovno aktivirali VzM fb stranicu namjerom da barem dijelom odgovorimo na iskazane želje i da potaknemo saveznike/ce deklaracije da se sami aktiviraju odnosno jasnije osvijeste svoju odgovornost za izgradnju mira. Zanimljivost grupe  VzM je i ta da uspijeva u svom eksperimentu samoodrživosti. Naime ovaj susret već drugi put je samofinanciran, troškove smještaja i puta nose sami članovi grupe i to po principu svakom prema njegovim mogućnostima. Tako da su oni koji imaju više i više participirali, a donaciju smo dobili i od susjedstva RANDa koje je jedan dio smještaja poklonilo kao znak svoje podrške vjernicima u izgradnji mira. Grupa se idući put sastaje u Sarajevu, krajem augusta u ovom i širem sastavu i radi na finalnoj fazi priprema konferencije Gradeći mir, slavimo Boga koju planiramo za kraj 2016. Godine.    

13. III 2015. održana tribina Vjernika za mir u Zagrebu

objavio 29. ožu 2015. 01:18 Vjernici za mir   [ ažurirano 8. lis 2015. 01:01 ]

U Zagrebu je 13. III 2015. održana tribina Vjernika za mir pod naslovom „Odričem se nasilja jer sam vjernica – vjernik“.  Članovi inicijative Vjernici za mir Azra Ibrahimović, Ana Raffai i Želimir Srnec predstavili su ovu inicijativu i njene glavne aktivnosti: konferencije, deklaraciju vjernika za mir kao i svoj najnoviji tekst, novogodišnji mirovni apel . Nakon njihovog izlaganja uslijedila je živa diskusija koja je odrazila raznolikost prisutnih posjetitelja/ica tribine s obzirom na kontekst iz kojeg dolaze. Premda različitih očekivanja,  sudionici i sudionice tribine, sudeći po njihovim komentarima i pitanjima, povezuje motivacija za jačanje mirovnog identiteta vjernika i vjernica u društvu koje će biti vidljivo u  konkretnim inicijativama vjernika u izgradnji mira. 


Odričem se nasilja jer sam vjernica / vjernik
Tribina grada Zagreba, 13.3.2015.

VzM su deseteročlana grupa / inicijativa vjernika i vjernica abrahamskih tradicija. Dolazimo iz RH, BiH i Srbije- aktivni vjernici/e i većina angažirana i izgradnji mira. Za sada smo to muslimani/ke i kršćani/ke evanđeoske, protestantske, katoličke i pravoslavne konfesije. Incijativa djeluje u kontinuitetu od 2006. godine, jer smo tada počeli spremati prvu međureligijsku konferenciju "Gradeći mir, slavimo Boga" koju smo održali na Krku u rujnu 2006. godine. Potom je slijedila konf. u Blagaju kraj Mostara 2006. i u Andrevlju / Fruška gora 2010. godine.
Naš rad može se opisati kao rad ad intra i rad ad extra

ad intra
odnosi se na našu grupu, radi se o njegovanju kulture međureligijski heterogene grupe koja ima i određene projektne zadatke. Od početka do danas ovoj grupi je važno da bude mjesto  isprobavanja međureligijskog suživota koji promoviramo u javnosti. To znači da je u protekom gotovo 10 godišnjem iskustvu grupa razvijala model komunikacije i rada sa sukobima u grupi koji je u skladu s nenasliljem kao stavom i načinom ponašanja / djelovanja što promoviramo svojim aktivnostima. Do sada nam je uspjelo u svim raznim životnim situacijama (od materijalnih slabosti do preopterećenosti mirovnim angažmanom) prakticirati nenasilan način organiziranja naše grupe. Kako smo vjernici/e u tom postignuću vidimo Božju podršku. Njoj se nadamo i u buduće

ad extra
Mi smo vidljivi po konferenciji koju okupljamo u ritmu naših mogućnosti. Kao samoodrživa grupa to znači da traženje financija može usporiti taj ritam. Optimalnim smatramo da se konferencije održavaju svake dvije godine, u jednoj od zemalja odakle dolazimo.  No bez obzira na usporavanje ritma, mi nosimo javno poruku: GRADEĆI MIR kao vjernici/e SLAVIMO BOGA. To je naslov prve konferencije i to je program koji nas okuplja. Da naime prepoznamo kako je sam rad na miru način svjedočenja Boga, dakle pripada bitno našem vjerničkom identitetu. Naša misija prema javnosti glasi: izgradnja mira treba angažman vjernika/ca koji vrijednosti kao što su: poštovanje, povjerenje, trasparentnost, odgovornost,  poštivanje različitosti crpe iz bogatog iskustva i predaje svojih vjera. Prvi adresati su nam vjernici i vjernice koji predstavljaju , je sudeći prema službenim statističkim podacima, premoćnu većinu u našim društvima. Konferencije Gradeći mir, slavimo Boga nude znanja mirovnih teologija i praksi koje potvrđuju i potiču na nenasilno djelovanje snagom vjere. Nude tumačenja svetih knjiga, primjere iz povijesti koji pokazuju kako su vjernici promicali nenasilje (pojedinačno ili kao zajednice) i koji motiviraju na nenasilno mirovno djelovanje. Mi pronosimo znanja o islamu i kršćanstvu koja su, smatramo, zapostavljena u općoj vjerničkoj kulturi.  
Drugi jednako važan vid konferencija je međureligijsko SUSRETANJE. Susret je put kojim se gradi mir jer osobno iskustvo susreta drugoga koji je drugačiji od tebe je čimbenik promjene koja je stepenica izgradnje tvog identiteta. Rumi, sufijski mistik je pisao kako smo mi različitih religijskih obilježja poput otoka u moru. Na površini te planine su vrlo razgranate i različite U dubini vode one se spajaju. Susret je taj koji omigućava vidjeti tu dubinu, vidjeti svoje temelje/korijene i spojenost s drugima. Ovaj uvid je važan preduvjet za nenasilno djelovanje. Ako znamo da smo negdje u dubini spojeni, "da je drugi kao ti" kako kaže M.Buber,  onda ima smisla učiti kako se izboravati za sebe, a da drugog poštujemo.
Konačno, kao alat mirovnog djelovanja grupa VzM osmislila je Deklaraciju vjernika za mir. Deklaracija je tekst koji artikulira što za nas znači sintagma vjernik/ca za mir i na što kao incijativa potičemo druge vjernike/ce. Jedna od važnih tema su upravo čvoršta sukoba na kojiima možemo kao vjernici djelovati tako da ne proizvodimo novo nasilje. Da bismo to umijeli, trebamo odlučiti se i učiti nenasilje. U tome da ne proizvodimo novo nasilje svojim djelovanjem nam pomaže promatranje sukoba kao prilike. Sukob je prilika da kao vjernici isprobavamo što znači slijediti uputu naših vjera da smo pozvani djelovati miroljubivo. U srži te miroljubivosti kao stava i strategije ponašanje su oprost i pomirenje. Zbog toga i navodimo u deklaraciji da se zalažemo u svojim životima i djelovanju tražiti oprost i opraštati. A to  znači na drugačiji način se nositi s društvenim sukobima od načina kako "svijet daje oprost i pomirenje" (prvo ti meni pa ću ja tebi). Mi mislimo da je naš uzor drugačiji, u kršćanskom kontekstu govoreći,  naš je uzor Krist koji  je svojim životom i smrću pokazao da ima smisla preduhitriti pomirenjem te je prihvatio da bude žrtvovan dok smo još svi bili grešnici ( poslanica Galaćanima)
Za mnoge od nas vrijeme je korizme. Naš naslov "odričem se nasilja jer sam vjernik/ca" možemo čitati i u kontekstu korizme: i ovo je način kako možeš postiti. Osim toga, ovaj naslov nas povezuje s međureligijskom inicijativom iz Francuske, koju je pokrenula grupa Coexiste, kao svoj odgovor na teror i islamofobiju koji prijete njihovom društvu: u ovom tjednu od 7. do 14. III sastaju se diljem Francuske interreligijski heterogene grupe zajedno da poste, razgovaraju i grade ljudske odnose kao najbolji imuni sustav protiv mržnje, netrpeljivosti i nasilja.
Naša inicijativa vzm se našla u toj "mreži dobrih vibracija" i po apelu koji smo objavili na Svjetski dan mira, 1. siječnja ove godine. Neobičan je osjećaj kada se tjedan dana nakon takvog apela desi Charlie Hebdo u Parizu. Apel možete naći na web stranici vjernicizamir U njemu smo naveli nekoliko prijedloga kako svaka i svaki od nas može djelovati za mir već od sada. Jer trebamo imati na umu, da kulturnu klimu stvaramo mi građani, nitko nama ne zapovijeda mržnju i netrpeljivost. Pa tako ni diskriminaciju s obzirom na religijsku različitost. Oduprimo se predrasudi, etiketiranju, generaliziranju i time širimo svoj prostor slobode. Mi možemo od danas vođeni pitanjem ŠTO JA MOGU UČINITI ZA MIR? djelovati nenasilno i tako izgrađivati svoj mirovni vjernički identitet. Iz nove prakse, stvarat će se i nove teološke misli kao građevni materijal za nov/star nauk vjera u službi mira.  
Ana Raffai  

Religije nemaju veze s nasiljem u ime religije?

objavio 11. ožu 2015. 11:23 Vjernici za mir   [ ažurirano 11. ožu 2015. 11:27 ]


Prateći raspravu tijekom proteklih mjeseci u  hrvatskim i stranim medijima pokrenutu  masakrom u Charlie Hebdo/Paris, o odnosu religije i nasilja, ekstremizma i fundamentalizma, s poštovanjem zamjećujem časno nastojanje mnogih vjernika, religijskih predstavnika da samokritički sagledaju svoju vjeru i jednoglasno osude nasilje u ime Boga. Posebno mi je drago da emisije kao što su Ekumena ili Duhovni izazovi oblikuju javno mnijenje u duhu propitivanja i afirmiranja vjere uz istodobno jasno osuđivanje nasilja u ime vjere. U prilog takvom pogledu na vjeru govori i podatak da su u općem rastu gnjeva i ksenofobije u francuskoj javnosti vjernici pokrenuli akcije protiv nasilja, za međureligijski suživot. Dok vlasti u Francuskoj uz svesrdnu podršku širokih narodnih masa odgovaraju na teror u ime Allaha, militarizacijom u ime slobode te rade na dugoročnoj militarizaciji svijesti i društva , jedan mali dio te javnosti, židovi i kršćani odgovorili su sasvim drugačije na teror. Od 7. – 14. ožujka 2015. okupljaju se međureligijske grupe da zajedno poste i tako se „duhovno bore protiv svakog nasilja i razdvajanja“. Akciju međureligijskog posta protiv nasilja inicira udruga Coexiste, okupljaju se grupe koje zajedno razgovaraju i mole za Republiku Francusku.[1]

Podržavam ovu i sve druge geste nenasilja. Priključujem im se. Ipak, bojim se da rasprava o religiji i nasilju treba još jednu dimenziju kako bi urodila uvidima koji pomažu  djelovanju protiv nasilja. Yves Congar, koncilski  teolog ekumenizma je smatrao da ćemo do ekumenskog zajedništva doći samo na koljenima, mislio je, kroz pokajanje. Slično mi se čini da put vjernika/ca do pobjede nad nasiljem u ime njihovih religija vodi kroz suočenje s bolnom istinom, da naše religije ipak imaju mnogo više veze s nasiljem, nego li bismo mi željeli da imaju. Religijama se nasilje kroz  povijest stalno ponavlja kao matrica ponašanja. Kao vjernici smo dio te priče, koliko god se s njom imamo pravo ne složiti. O tome svjedoči i javni izraz žaljenja sv. Ivana Pavla II zbog nepravdi/nasilja koje je Katolička crkva počinila u povijesti. Smatram da možemo biti relevantni sugovornici/e u pluralnom društvu i djelatni/e u otporu nasilju, tek ako nasilje svoje religijske zajednice/institucije kao i nasilje koje dolazi iz religija sagledamo i prepoznamo što je u njima strukturalno i kulturno nasilje te kada i koje direktno nasilje se religijski legitimira.  Kao doprinos raspravi o religiji i nasilju, ekstremizmu važan je tekst koji je napisao povodom likvidacija karikaturista u Charlie Hebdo i slučajnih kupaca košer dućana u Parizu francuski filozof nenasilja Jean Marie Muller:[2]

„Povijest ljudi je kriminalna do bola, da čovjek izgubi svaku nadu. Nasilje ubojica čini se kao da visi nad našom povijesti poput nekog usuda. Univerzalan zahtjev razumnoj svijesti zabranjuje  ubojstvo: „Nećeš ubiti“. Međutim, našim društvima dominira ideologija nasilja koje je nužno, legitimno i časno i koje opravdava ubojstvo. Zbog toga, iz mnogih razloga, čovjek postaje ubojica drugog čovjeka. I često se religija pojavljuje kao integralan dio kriminalnih tragedija koje okrvave svijet.

Čak i ako ne ubijaju „u ime religije“, ljudi ubijaju nebrojno puta zazivajući religiju. U nebrojno situacija religija dopušta ubojicama da opravdaju svoje zlodjelo. Ona im nudi doktrinu legitimnog nasilja i pravednog ubijanja. U mnogim primjerima, glavna pogreška religije je da dopušta ubojicama da vjeruju kako „je Bog s njima“.

Zanimljivo je da se religije drže bitno iste doktrine, bez obzira na razlike u nekim naglascima.  Nije najvažnije što religije kažu o Bogu, nego što kažu o čovjeku i još jasnije što kažu čovjeku i što mu ne kažu. (…) Kada opravdavaju nasilje, religije izdaju čovjeka. One niječu ljudskost čovjeka.

Često se kritiziraju religije zbog toga što opravdavaju nasilje. Sigurno, religije su odgovorne jer doprinose nasilju, ali još više jer ne doprinose nenasilju. To podrazumijeva da nije više dovoljno da religije osuđuju nasilje. Potrebno je da one prestanu ignorirati nenasilje“

Ana Raffai


[1] www.la vie fr/actualite/billets entre-croyants-de confessions -differentes,- comment -se –rencontrer 27.2.2015.

[2] www.jean-marie-muller.fr ( veljača 2015.)

13.3. 18:30 Tribine grada Zagreba: Odričem se nasilja – jer sam vjernica / vjernik

objavio 9. ožu 2015. 08:59 Vjernici za mir   [ ažurirano 12. ožu 2015. 03:45 ]

Vjernici za mir je međureligijska inicijativa nastala 2006.godine.  Desetočlanu grupu vjernika i vjernica , koja nosi ovu inicijativu, čine kršćani i muslimani koji dolaze iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i već su  dugo godina aktivni/e u izgradnji mira. Inicijativa Vjernici za mir od početaka se okuplja oko zajedničke teme „Gradeći mir, slavimo Boga“  kako glasi krovni naslov međureligijskih mirovnih susreta, konferencija  koje su održane u organizaciji ove inicijative 2006. na Krku u Hrvatskoj, 2008. u Blagaju kraj Mostara u Bosni i Hercegovini i 2010. u Andrevlju na Fruškoj Gori u Vojvodini/ u Srbiji. Konferencije su bile prigoda za susrete vjernika/ca zainteresiranih za izgradnju mira i tematizirale su potencijale abrahamskih religija za izgradnju mira povezujući sadržaje vjere i nenasilje kao stav i način društvenog djelovanja. Svrha  susretanja na konferencijama je bila otkrivanje i proučavanje potencijale vjere za nenasilno djelovanje i poticanje na praktično djelovanje vjernika u izgradnji civilnog društva.

Svojim dosadašnjim radom inicijativa Vjernici za mir potiče vjernike/ce da upoznaju i prodube vjerske sadržaje koji će ih osnažiti za mirovno djelovanje kako bi aktivnijim prakticiranjem vlastite vjere postali/e svjedoci miroljubivog života.

2013. Inicijativa Vjernici za mir  je pokrenula aktivnost pod nazivom Deklaracija vjernica i vjernika za mir.   Sastavila je tekst Deklaracije koji predstavlja listu kriterija kako biti vjernik/ca za mir koji svaka osoba može potpisati i tim simboličnim činom se obvezati da će biti svjedok mira putem nenasilja crpeći snagu i motivaciju iz sadržaja vlastite vjere. 

U listopadu 2013. godine, Deklaracija je predstavljena u Berku kraj Vukovara i u Vinkovcima u sklopu Molitve u duhu Asiza,  a u studenom iste godine u Centru Islamske zajednice u Rijeci organizirana je promocija deklaracije pred više od sto sudionika/ca.

 2014. godine početkom lipnja, Deklaracija je prezentirana u Sarajevu u sklopu mirovnog obilježavanja 100. godišnjice početka 1.svjetskog rata („Peace Event-Sarajevo 2014.“)

01. siječnja 2015. Vjernici za mir objavili su Apel za mir tjedan dana prije tragičnog atentata na Charlie Hebdo u Parizu. Taj Apel je adresirao problem tihe netrpeljivosti koja se šulja u Europi i našem društvu u obliku islamofobije. On je upozorenje da fobije ugrožavaju ne samo pripadnike određene religijske skupine, nego mir kao zajedničko dobro svih građana društva. Osim načelnog, apel ima i svoj praktični aspekt jer predlaže konkretne korake koje svaka osoba može poduzeti u otporu protiv netrpeljivosti i predrasuda.

U petak 13. ožujka 2015. od 18:30 do 20:00 sati u prostorijama Tribine grada ZagrebaKaptol 27, inicijativa Vjernici za mir  predstavlja široj javnosti svoje djelovanje.

Tema tribine je: Kako kršćani i muslimani gradeći mir slave Boga na nenasilan način u svijetu punom nasilja. Cilj nam je  potaknuti građane i građanke Zagreba na mirovno i nenasilno djelovanje i  vjernike i vjernice motivirati da u skladu sa svojim vjerskim tradicijama aktivno doprinose izgradnji civilnog društva .

Smatramo zanimljivim da se tribina Vjernika za mir održava u tjednu akcije posta protiv nasilja terorizma i rasizma (akcija Jeunons ensemble 7.-14. Ožujka 2015.) koju je međureligijska udruga Coexiste pokrenula diljem Francuske kao nenasilni vjernički odgovor teroru.  


U ime inicijative Vjernici za mir

Otto Raffai

 

1-10 of 17